U dva rujanska dana provjerili smo četrnaest softverskih kuća – njega, odvjetnički uredi, transport, kadrovi, nekretnine. Ne prema reklamnim tekstovima, nego prema opisima sučelja samih proizvođača.
Dvije od njih mogu ono što nam treba. Zvuči kao bilanca o grani. To je ipak prije svega bilanca o pitanju koje gotovo svi postavljaju krivo.
Pitanje koje je važno
Ima li sustav sučelje, za nas je druga najvažnija obavijest. Najvažnija glasi:
Može li ga se pitati za telefonski broj?
Razlika zvuči kao cjepidlačenje, a nije. Ona odlučuje hoće li pri zvonjavi na zaslonu stajati ime ili ne.
Tri načina na koja to ne uspijeva
Nakon četrnaest proizvođača to više nije slučajnost, nego obrazac. Gdje ne ide, ne ide uvijek na jedan od tri načina.
Prvo: sučelje je izgrađeno za nešto drugo
Transportni softver odgovara na „gdje je pošiljka?“, „koliko košta prijevoz?“, „koji je termin slobodan?“. Adrese se u tome ne pojavljuju – ne zato što ih je netko zaboravio, nego zato što API pošiljaka nije baza adresa.
Isto kod dostavnih platformi: broj primatelja stoji u zapisu, jer ga dostavljač treba. Popis pošiljaka ipak se filtrira samo prema razdoblju, statusu i broju paketa.
Drugo: podaci postoje, samo ih se ne može upitati
To je najopasnije od tri. Izgleda kao pogodak: dokumentacija postoji, polja s brojevima postoje, sve zeleno. Tek pogled u popis filtara pokazuje da se ne može pitati.
- Poznat računovodstveni softver filtrira kontakte po imenu, e-pošti i broju kupca. Telefonski broj stoji u svakom odgovoru – kao filtra ga nema.
- Rasprostranjen kadrovski softver poznaje na krajnjoj točki zaposlenika točno pet parametara. Nijedan od njih nije telefonski broj.
- Drugi kadrovski softver poznaje sedam. Također nijedan.
Tko na ovom mjestu nagađa, gradi poveznicu koja ne javlja pogrešku i ništa ne nalazi.
Treće: grana ima standard – i on nije mrežna usluga
U liječničkoj ordinaciji zove se GDT, kod osiguravateljnog posrednika BiPRO i GDV. Tko čuje „grana ima standarde“, misli na otvorena vrata. Misli se pak na isporuke podataka u jednom smjeru – na format, a ne na uslugu koju se može pitati.
Slučaj koji nas je najviše naljutio
Dva velika skladišna sustava istog proizvođača znaju filtrirati – ali njihova dokumentacija izričito kaže da se ILI ne može položiti preko dva različita polja.
Pretraga po broju ondje dakle može upitati ili fiksni broj ili mobilni. Nikada oba. Tehnički besprijekorno, praktično bezvrijedno – a neuspjeh se ne javlja, jednostavno kaže „kontakt nije pronađen“.
Što bi proizvođač morao promijeniti
Gotovo uvijek: jedan parametar. Ne projekt, ne arhitekturu, ne migraciju. Jedan dodatni filtar na krajnjoj točki koja odavno postoji.
Kod sustava rezervacija za sportske klubove to smo izračunali: krajnja točka članova broj već isporučuje, nedostaje samo mogućnost filtriranja po njemu. Jedan redak dokumentacije, jedan indeks baze.
Zašto ipak ne govorimo loše o grani
Tko svoj softver prodaje službama njege, uredima i upraviteljima nekretnina, nema programere za kupce. Javno sučelje košta održavanje i tom poslovnom modelu isprva ne donosi ništa. To nije nemar, to je račun.
Upravo zato je naša ponuda ondje zanimljiva: mi smo oni programeri koje ti proizvođači nemaju. Trebaju nam samo reći kako se njihov softver pita za telefonski broj – ostalo gradimo mi.
A ako je odgovor ne, i to je obavijest. Ne briše proizvođača s popisa umjesto da ga ostavi ondje kao otvorenu točku. To vrijedi više od možda.
Česta pitanja
Zašto otvoreni API nije dovoljan?
Jer se sučelje gradi za određenu svrhu. Računovodstveni API-ji isporučuju račune, transportni pošiljke, kadrovski matične podatke. Pitanje „čiji je ovaj broj?“ ne postoji ni u jednoj od tih slika svijeta – čak i ako je broj u zapisu.
Po čemu prepoznajem može li to moj sustav?
Po popisu filtara kontaktne krajnje točke, a ne po popisu polja u odgovoru. Stoji li ondje parametar za telefonski broj, ide. Stoji li samo ime, e-pošta i broj kupca, ne ide – bez obzira na to koliko je odgovor potpun.
Koja je najčešća zabluda?
Broj u odgovoru smatrati dokazom. Nije. Izdavati i tražiti dvije su različite sposobnosti, a većina sustava ima samo prvu.
A ako pretraga nije moguća?
Tada ostaje noćni izvoz – kopija baze kupaca kod nas. To je izlaz u nuždi, a ne put: podatak je svjež onoliko koliko i posljednji prolaz, a tuđi osobni podaci leže na jednom mjestu više.