Program koji se sruši dosadan je. Program koji pokaže poruku o pogrešci neugodan je. Program koji šuti i ništa ne nalazi opasan je – jer nitko ne primjećuje da je nešto pokvareno.
Kod prepoznavanja pozivatelja to izgleda ovako: telefon zvoni, pločica pita CRM, CRM odgovara praznim popisom, pločica pokazuje „Nepoznat". Sve radi. Sve je zeleno. A ipak ništa nije u redu.
Tri puta kojima veza postaje tiho pogrešna
Prvo: traženo na pogrešnom mjestu
Jedan program za odvjetničke urede nudi pretragu po punom tekstu kontakata. U njegovoj pomoći stoji da je osobito korisna kada zove stranka, a na raspolaganju je samo telefonski broj. U opisu sučelja pak stoji samo da se tražena riječ „primjenjuje na različita polja kontakta".
Koja su to, ne stoji nigdje. Da telefonski brojevi nisu među njima, ne bi došla nikakva poruka o pogrešci. Došao bi prazan popis – kod svakog poziva, tjednima, a da nitko ne posumnja u pretragu.
Zato ondje pitamo umjesto da pokušavamo. Pokušaj ne bi mogao razlikovati „krivo traženo" od „nije prisutno".
Drugo: polje za pretragu bilo je zanemareno
Najneugodniji slučaj – i upravo je on kod nas doveo do osigurača.
Jedan skandinavski CRM prima svoje pretrage putem općeg poziva u kojem ulogu ima ime polja za pretragu. Da je to ime pogrešno, dva bi odgovora bila zamisliva: poruka o pogrešci – ili jednostavno zaobilaženje nepoznatog polja.
U drugom bi se slučaju vratio cijeli fond, sa statusom 200. Pločica bi tada kao pozivatelja pokazala prvi zapis koji se nađe.
Otada postoji čuvar: nakon odgovora provjerava se odgovara li broj pogotka zaista traženome. Što ne pristaje, otpada, a u zapisniku stoji da je otpalo. Pogreška se tako javlja sama, umjesto da u tišini pozdravi pogrešnu osobu.
Treće: pogreška stoji u tijelu odgovora
Jedan njemački program za posrednike na pogrešnu prijavu odgovara običnom HTTP-pogreškom. Pogrešku pri obradi – primjerice pravo koje nedostaje na modulu adresa – javlja pak u tijelu odgovora, sa statusom 200.
Bez opreza pravo koje nedostaje izgledalo bi stoga točno kao „broja nema ondje": prazan popis, nikakva obavijest.
Portal sada izričito provjerava taj kod. Pri uvođenju razlika između „nema ovlaštenja" i „ništa nije pronađeno" jest polovica traženja uzroka – a bez nje sumnja pada na CRM kupca, gdje joj nije mjesto.
Zašto radije pitamo nego nagađamo
U svakom upitu softverskoj kući stoji stoga odlomak koji objašnjava zašto pišemo umjesto da jednostavno počnemo:
To nije nepovjerenje prema proizvođaču. To je spoznaja da je veza koja u tišini ništa ne nalazi gora od nikakve veze – nedostatak barem poznaje svatko.
Po čemu se to primjećuje u vlastitom poduzeću
Tko koristi prepoznavanje pozivatelja i sluti da ono prepoznaje premalo, najbolje neka provjeri ovim redom:
- Prolaze li se sva telefonska polja ili samo prvo?
- Uspoređuje li se znak po znak ili po znamenkama?
- Dolazi li na namjerno pogrešan upit pogreška ili prazan popis?
- Stoji li nešto u zapisniku kada ništa nije pronađeno – ili baš ništa?
Posljednje je pitanje najvažnije. Sustav koji ne bilježi vlastiti neuspjeh ne može se provjeriti.
Česta pitanja
Zašto jednostavno ne isprobate sučelje?
Zato što neuspio pokušaj ovdje ne upada u oči kao pogreška. Pretraga koja ne prolazi kroz telefonske brojeve ne odgovara pogreškom – odgovara praznim popisom. To izgleda kao „pozivatelja nema ondje".
Što je čuvar?
Provjera nakon odgovora: pogodak se prikazuje tek onda kada njegov broj zaista odgovara traženome. Zaobiđe li tuđi sustav naše polje za pretragu i izda cijeli fond, otpada sve što ne pristaje – a u zapisniku stoji da se to dogodilo.
Ne znači li HTTP 200 da je sve u redu?
Ne. Neka sučelja uvijek odgovaraju s 200 i ishod stavljaju u tijelo odgovora. Pravo koje nedostaje izgleda tada točno kao „ništa nije pronađeno" – dok se izričito ne pogleda u tijelo.
Što to znači za uvođenje?
Da je razlika između „nema ovlaštenja" i „ništa nije pronađeno" polovica traženja uzroka. Bez te razlike netko traži pola dana – a sumnja pada na CRM kupca.